Vašem ljubimcu ostalo je još 6 mjeseci života
Imam ti loše vijesti, nalazi koji su stigli pokazuju da Pru ima inzulinom. Okej, što to znači točno, nije mi jasno? To znači da ima tumor gušterače koji je vrlo rijedak i u 100% slučajeva smrtonosan.
To je bio razgovor mene i moje veterinarke kada sam saznao da Pru boluje od zloćudnog tumora kojeg nikad neću zaboraviti. Slika koju vidite, nastala je u veterinarskoj čekaonici dok smo čekali nalaze.
Sigurno se pitate, kakve to veze ima s cijelom pričom oko Apipeta? Tko sam ja i tko je uopće Pru?
Prije nego nastavim, ja sam Ivan, jedan od suosnivača Apipeta koji je dio moje obiteljske tvrtke. Pru je netko nama vrlo bitan, Pru je naša maskota, naš član obitelji, naš razlog zašto smo se brižljivo i aktivno posvetili Apipetu, Pru je naša inspiracija, ali i naša bol.
Pru posvećujemo i dugujemo sve naše uspjehe i sve promijenjene živote vlasnika i njihovih ljubimaca.
Ali da nastavim gdje smo stali ...
Odmah ću vam reći, takve vijesti zaista nije lako čuti. Moj pas, moja Pru, moj najbolji prijatelj već 9 godina još ima 6 mjeseci, možda 1 godinu života jer toliko traje životni vijek s takvom bolešću.
Puno stvari mi se motalo po glavi, svi ti izlasci, sve te šetnje, sve te igre, sve te male stvari koje u normalnim okolnostima ne znaš cijeniti jer ih naprosto prihvaćaš sam od sebe i doživljavaš normalnima.
Pru je nekako bilo najlakše, ona i dalje ne zna što se događa i njen život se za sada i nije toliko promijenio, samo joj možda nije bilo jasno što smo svi toliko tužni oko nje.
Kako od tugovanja nema ništa, mi smo se odlučili na pravu borbu. Idemo s propisanom terapijom, kortikosteroidi, ali ćemo ubaciti i velike dnevne doze Apipeta, tada puno manje poznatog i eksponiranog našeg proizvoda.
I naravno, svaki mjesec ćemo slaviti kao rođendan tako da ćemo sigurno pobijediti dijagnozu od 1g.
Ali da nastavim gdje smo stali ...
Odmah ću vam reći, takve vijesti zaista nije lako čuti. Moj pas, moja Pru, moj najbolji prijatelj već 9 godina još ima 6 mjeseci, možda 1 godinu života jer toliko traje životni vijek s takvom bolešću.
Puno stvari mi se motalo po glavi, svi ti izlasci, sve te šetnje, sve te igre, sve te male stvari koje u normalnim okolnostima ne znaš cijeniti jer ih naprosto prihvaćaš sam od sebe i doživljavaš normalnima.
Pru je nekako bilo najlakše, ona i dalje ne zna što se događa i njen život se za sada i nije toliko promijenio, samo joj možda nije bilo jasno što smo svi toliko tužni oko nje.
Kako od tugovanja nema ništa, mi smo se odlučili na pravu borbu. Idemo s propisanom terapijom, kortikosteroidi, ali ćemo ubaciti i velike dnevne doze Apipeta, tada puno manje poznatog i eksponiranog našeg proizvoda.
I naravno, svaki mjesec ćemo slaviti kao rođendan tako da ćemo sigurno pobijediti dijagnozu od 1g.
Pru je uvijek bila jedan od onih pasa koji su rušili stereotipe i predrasude o opasnim pasminama. Ljudi koji su se bojali staforda ili pitbullova, upoznavanjem Pru bi svoje mišljenje promijenili.
Uvijek smo znali da je posebna i onda nam je opet pronašla način da nam to još jednom dokaže.
Kako je vrijeme prolazilo prognoze od 6 mjeseci do 1 godine nisu se činile realnima, Pru je odlučila te dijagnoze nadmašiti i tako je prošla prva godina. Veliki rođendan, veliki dan, velika pobjeda. Pru 1, tumor 0!
U međuvremenu je Pru dobila svoju cimericu, divlju mačku - Kru (španjolski cruella - okrutna) te je kao i pravi staford odmah privolila i redovito dobivala batine od nje.
Kako je vrijeme i dalje odmicalo, mi smo ulazili u kritičnu fazu ili smo barem tako mislili. Pru je i dalje na standardnoj terapiji, ali i veliki dozama Apipeta i na njoj nema velikih promjena. Udebljala se, ali mala je to cijena za vrijeme i sreću s njom.
Da ovaj blog ne pretvorim u roman, danas su prošle više od 2.5 godine od uspostave dijagnoze, naša veterinarka Martina nam tvrdi da je ona svjetski rekorder i da ne postoji pas koji je duže poživio od takve dijagnoze.
Za ovo mora saznati svaki vlasnik ljubimca
Kada smo shvatili da se naša terapija u odnosu na sve druge pse koji su imali slične ili iste dijagnoze nije razlikovala ni u čemu osim u Apipetu, shvatio sam jednu stvar.
Moja moralna obaveza kao vlasnika kućnog ljubimca je da vam ispričam svoju priču.
Ako imam nešto što može promijeniti vaš život kao što je promijenilo moj, bilo bi vrlo sebično i nezahvalno to ne učiniti.
Od tog trenutka moj glavni fokus u životu je bio Apipet. Kako prirodu, znanost, znanje, tehnologiju, ljubav prema ljubimcima ispričati nekome tko nikad za Apipet nije čuo.
1.5 godinu već sada aktivno pričamo priču o Apipetu, 1.5 godinu mijenjamo i utječemo na živote vlasnika i njihovih ljubimaca na bolje.
Kada smo se intenzivno aktivirali za Apipet malo tko je znao, danas je dotakao živote preko 3500 ljubimaca, preko 3500 obitelji.
Zato sav naš uspjeh, motivaciju i inspiraciju pronalazim u Pru jer da nije bilo nje, ne bi bilo ni Apipeta.
Hvala ti Pru.
Ivan Radić
